Lun danas
Danas Lun (u širem smislu) ima deset naselja : Polje, Selo (Lun u najužem smislu), Stanišće, Gager, Dudići (Kaljac i Mulobedanj), Gurijel, Tovarnele (Porat), Mata, Jakišnica i Jadrišnica.
Polje
Badurine u početku nisu živjele u Lunu (Selu). Oni su se najprije naselili na vrhu brijega od Polja, oko 100 metara jugoistočno od današnjeg repetitora. Tu su živjeli u nepovoljnim uvjetima, u malim pastirskim kolibama od kamena, i čuvali rapsku stoku. Od nekoliko njihovih suhozidnih kućica još se i sada naziru obrisi i gromače kamenja u dva malena vrta. Današnju kuću na Polju sagradio je Grgo Badurina Tomić pok. Josipa 1895. godine. Grgo je tamo došao s Gagera i preuzeo njihovo imanje na Polju, a odrekao se svega na Gageru. Dugo je ta kuća bila osamljena. U novije vrijeme stranci su u blizini kupili terene, pa je sada tamo malo vikend-naselje. Nažalost, ni sada tamo nitko ne živi za stalno.
Selo
Selo (Lun) najstarije je veće naselje u Župi. Točno naseljavanje u Selu teško je odrediti, ali vjerojatno nećemo pogriješiti ako za to odredimo početak 18. stoljeća, ili, najranije, kraj 17. stoljeća. Sve kuće Seljana tada su bile uzidane suhozidom iz dva razloga. Prvi što nije bilo novca za bolju gradnju. Gradnja se može obaviti bez majstora, a i material je besplatan. Drugi razlog je što na općinskom terenu nije bilo dozvoljeno graditi kuće maltom. Prva zgrada uzidana maltom i kamenom je bila crkva sv. Anđela čuvara 1738. godine. Prva privatna kuća u maltu u Selu je izgrađena 1787. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata mnogi Seljani prodaju kuće i sele se u Tovarnele. Za vrijeme Domovinskog rata napravljena je nova župna kuća. Kratku priču o naselju Selo (Lun) završit ćemo napomenom kako je u prošlosti u njemu bilo najviše 250 duša. Sada u Selu za stalno živi vrlo malo stanovnika, možda njih dvadesetak. A ipak je Selo još uvijek središte, osobito zato jer su tamo obje župne crkve (nekadašnja sv. Anđela čuvara i sadašnja sv. Jeronima), groblje, župnik i škola za niže razrede učenika iz Tovarnela i Luna (Sela).
Tovarnele (Porat)
Ime Tovrnele koristilo se na Lunu do kraja Drugog svjetskog rata, a onda je netko promijenio u Tovarnele. Tovarnele su mlađe naseljeno mjesto, ali ga nalazimo u mletačkim dokumentima, gdje se spominje kao druga luka (uz Novalju) na zapadnom dijelu otoka Paga. U Tovarnelama se nalazi i jedna stara građevina, koju nazivaju Taberna ili Oštarije. Lunjani navode strah od gusara kao razlog zašto su se kasno selili iz Sela na obalu mora. Prvi komad rive na Tovarnelama podigla je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca oko 1925. godine. Riva je povećana poslije Drugog svjetskog rata. Zadnja obnova rive je napravljena prije par godina. U Tovarnelama je recepcija Vrtova lunjskih maslina, novi turistički ured s još nekim sadržajima, pošta, dućan, mlin za preradbu maslina, turistički uslužni objekti (restorani, pizzerija, caffe-bar i sl.). Izgrađeno je mnogo kuća, uglavnom za bavljenje turizmom.
Mata
Uz Tovarnele, Seljani su naselili i Matu. Danas tamo ima desetak kuća čiji su vlasnici Makaruni ili njihovi zetovi. Mata je ljeti atraktivno kupalište za turiste s cijelog Paga. Domaćeg stanovništva, koje cijelu godinu boravi na Tovarnelama i na Mati ima nešto više od 100 osoba.
Dudići (Kaljac i Mulobedanj)
U svim crkvenim spisima do iza 2. svjetskog rata Dudići su upisani pod imenom Kaljac. To je zato što se 50 metara od sadašnjih kuća u Dudićima nalazi jedna lokva i bunar. Njih je o. Odorik pronašao u spisima iz 1542. godine. Stare Dudićeve kuće bile su na lokaciji Stare njive oko 300 metara sjeveroistočno od sadašnjih kuća. Te su kuće oni napustili 1831. godine. Nove kuće u početku ponovno grade suhozidom. Prvu kuću vapnom 1886. godine su sagradila braća Grgur-Mate, Šime i Ivan Badurina Dudić pok. Antona. Većina Dudića sada imaju kuće na moru u Mulobednju i bave se turizmom. Nakon 2. svjetskog rata Dudići nisu bili u milosti lunjskih i rapskih komunista koji su sve činili da ih isele braneći im dodjelu zemlje koja im je pripadala po agrarnoj reformi, po zakonu iz 1946. godine. Sada Dudići putem suda pokušavaju ponovno dobiti pašnjake i šume. Danas u Dudićima stalno žive 4 osobe, a u Mulobednju 10 osoba. Povremeno tu boravi i znatan broj osoba podrijetlom iz Dudića.
Gager
Prvu kuću izgrađenu vapnom na Gageru je 1862. godine počeo zidati Tomo Badurina Tomić. Sada je u vlasništvu njegovog nasljednika pok. Vitomira Badurina Tomića. Stari pripovjedaju da je to prva kuća u maltu uzdizana na svim stanima. Domaće gagersko stanovništvo sagradilo je nove kuće na Jakišnici i tamo se preselilo između 1970. i 1980. godine. Njihove stare kuće su pokupovali stranci vikendaši. Osim starih kuća, na Gageru su dobro očuvana tri stara mlina za mljevenje maslina, a od Gagera su oko 400 metara udaljena dva bunara, stara gušterna (cisterna) i lokva. Na predjelu južno od starog centra Gagera, na lokaciji Stare kuće, nalazile su se ruševine nekoliko manjih kuća uzidanih suhozidom, a u neposrednoj blizini nađeno je nekoliko grobova, dosta morskih pužića-ogrca i nešto razbijene lončarije i opeka. Za sada nitko ne zna jesu li to kuće prvih lunjskih pastira Badurina ili još otprije.
Stanišće
Naselje Stanišće Rabljani su poistovjećivali s pašnjakom Germine, te su ga često tako nazivali i kasnije. Drugi omiljeni naziv im je bila Jakišnica, pa kad bi išli na Stanišće i Gager, rekli bi da idu na Jakišnicu, jer su tamo dolazili barkom. Za većinu Rabljana su nazivi Stanišće i Gager nepoznati. Stanišće, kao pašnjak, preuzeo je Nikola Badurina pok. Petra za čuvanje ovaca Rabljanima, kao prvi pašnjak što su Badurine preuzele na Stanu. To nije bilo prije 1730. godine. Nije živio tu stalno, a njegov unuk Lovre se smatra prvim stalnim stanovnikom Stanišća. Lovro je s obitelji najprije živio u malenoj suhozidnoj kamenoj kući. Osim toga, Lovro je imao kuću i u Selu (Lunu) i u Novalji. Kasnije su došli i drugi stanovnici koji su podigli još kuća. Kada su na Jakišnici podigli nove kuće, ove su prodali strancima vikendašima. Na Stanišću danas ne boravi ni deset ljudi domaćeg stanovništva. 100 metara jugozapadno ispod Stanišća nalaze se dva bunara i jedna lokva. Ta je voda Stanišćarima služila za piće i stoku. Manji bunar i lokva se tu nalaze od starina. Ne zna se tko ih je iskopao. Možda potječe od Rimljana koji su živjeli 300 metara južnije. Najveći bunar, što ga nazivaju Kaljac, iskopali su Stanišćari.
Gurijel
Naselili su ga Badurine Perići preselivši se tamo s Polja. Po o. Odoriku, sin Mata Badurine (jednog od rodonačelnika budućih Dudića) zvao se Petar, pa su ga od milja prozvali Perić, što im je postalo dio prezimena. Antun Badurina Perić pok. Šima 1907. godine traži dozvolu od Rapske općine da mu proda teren 10 x 8 m za gradnju kuće na Gurijelu. Badurine Perići su se tu naselili mnogo prije, o čemu svjedoči i njihova gušterna (cisterna) koju su napravili 1880. godine. Njima je, naime, do lokve i bunara bilo više od kilometra, pa su valjda zato tako rano napravili cisternu. U konobi pok. Jerka Badurine Perića sačuvan je mlin za mljevenje maslina i mlin za žitarice. Sada, nažalost, u Gurijelu ne stanuje nitko za stalno.
Jadrišnica
Na Jadrišnici, koja se nalazi oko 500 m južno od Jakišnice, samo je jedna kuća koju je sagradio Ive Badurina pok. Odorika oko 1980. godine. Tamo se naselio nakon povratka s privremenog rada u Njemačkoj. Sada na Jakišnici drži konobu, pansion i bavi se turizmom. Stalnih stanovnika na Jadrišnici je šestero.
Jakišnica
Uvala Jakišnica je dobro sidrište za brodove, osobito zbog toga što sidra ne oru zbog pjeskovitog dna. Služila je kao luka za lađe i bracere, sklonište za ribare od starih dana. U njoj bi jedrenjaci čekali povoljan vjetar za plovidbu, jedni prema Sušaku, a drugi prema Zadru. Zbog tih brodova, država je o svom trošku 1890. godine isklesala kolone u kamenu za privez jedrenjaka. Prvi mul u Jakišnici bio je stari stanišćarski mul. Drugi mul su napravili Tomići iz Gagera. Treži mul su napravili Žakni. Taj mul je napušten i porušen. Nakon 2. svjetskog rata napravljeno je dosta novih mulova za privez barki. Najveći mul je napravljen tijekom Domovinskog rata na desnoj strani uvale. On djelomično služi i kao lukobran. Na južnoj strani uvale započeta je gradnja još jednog lukobrana, ali su radovi zabranjeni, pa tako nezavršen stoji sve ove godine. Danas na Jakišnici za stalno živi oko sto stanovnika. U Jakišnici tijekom ljeta radi pet gostionica i hotel Luna, što uz brojne sobe i apartmane poboljšava turističku ponudu.
