Lun kao inspiracija umjetničkih duša
Ovdje Vam je dostupan dio literature sa lunjskom tematikom, ali isto tako ovdje možete pratiti rad umjetnika kojima je Lun inspiracija ili nepresušno vrelo motiva.
“Lik Luna”, pregled radova na temu vizualnog identiteta Luna
“Povijest Luna” prema bilješkama Milutina Badurine, pripremio Fra. Anđelko Badurina
“Povijest župe Lun”
Prema kronici Fra. Odorika Badurine.
Autor Vlč. Zvonko Badurina Dudić
Povijest župe Lun, Zvonimir Badurina Dudić, nakladnik Matica hrvatska Novalja, 2006.
Na najsjevernijem rtu otoka Paga nalazi se naselje Lun koje čini desetak zaseoka. Poznat je po proizvodnji maslinova ulja, paškog sira, janjetine i meda. Mala monografija (95 stranica) o malom mjestu (2001. ima 337 stanovnika) pokušaj je Lunjanina Zvonimira Badurine Dudića, mladog župnika rodne župe, da iz opsežne Kronike Luna (oko 2 000 str.) izvuče najbitnije o prošlosti mjesta. Selo Lun, iako na otoku Pagu, sve do 1992. administrativno je pripadalo otoku Rabu. U 19. stoljeću sami Lunjani pokušavaju svoje selo kupiti od otoka Raba. Iz kronike opširnije saznajemo o prošlosti crkava (čak šest) i bratovština. U crkvama se glagoljalo i početkom 20. stoljeća, a u mjestu nema nijednoga glagoljskog natpisa u kamenu. Najčešće je prezime Badurina. Župa Lun dala je jednog biskupa i 16 svećenika (14 nose prezime Badurina), a 31 redovnicu (22 nose prezime Badurina). Njihove biografije (nažalost, bez fotograija) čine trećinu knjige. Monografija je obogaćena s trideset fotografija u boji. Nedostaju zemljopisne karte, više starih dokumenata, panoramske fotografije mjesta i kratki sažeci na stranim jezicima.
Kratka recenzija je preuzeta iz časopisa: “Matica” br. 8/9 za kolovoz-rujan 2006.
“Nisu fermali, nisu krepali” i “Na hladu”, Ante Badurina-Rumešić. Zbirke čiste lunjske poezije.
Ante Badurina Rumešić rođeni Lunjanin, svojom čakavskom poezijom čuva domaću riječ kao dio naše najugroženije baštine. Ovdje donosimo nekoliko pjesama iz njegovih zbirki: ” Na hladu” i “Nisu fermali, nisu krepali”
Ovdje donosimo tri pjesme iz nove zbirke “Na hladu”:
DUŠA MOJA
Va Marču
Pazeć
Z vapora,
Barke,
Mora,
Od kupov,
Otok se
crvenil.
Va Maju,
Od pupov,
Mladic,
Loz,
Zelenil.
Julu,
Aguštu,
Od indika
Plavil.
Novenbru,
ko tabak
Žutil.
Vapor rasikli,
Ki su kopali
Boga, Veselu.
Pazeć z mora,
Od Jenara,
Do Decenbra,
Duša moja
Se kafeni.
Va kupini,
Brneštri,
Sikavcu,
Mliču,
Zeleni.
Cimentu,
Melti,
Samliti,
Zbetonani,
Trudi teški
Spu.
VITICA
Prid oltaron,
Kumima,
Svaćon,
Meston,
Rekli DA.
Vitica,
Jedna je bila.
blagoslovljenu,
Zase, za muža,
Ona ju je,
Nosila.
Ni mrvicu ni pizala,
Kuliko ljubavi,
Va sebi
Imala.
Kad je stiskala,
Obilata bila,
Ni se zdivala,
Suževala,
Širila,
Ni onda
Kad do krvi,
Prst je pilila.
OVAJ LIBAR JE NAPISAL
Va librima san
Ante,
A zovu me
Tončić.
A danas sutra,
Morebit ću bit,
Jer, Vićete
Tako otit:
Anton
Antonić
Antonina
Antonela
Tone
Tonić
Tonićina
Tonja
Tonina
Tonko
Tončina
Tončićina
Tonče
Tonac
Jonac
A pokojni otac,
Uvik govoril.
Antun,
Ja san te
Krstil.
Nekoliko pjesama iz zbirke “Nisu fermali nisu krepali”:
VAPOR
Prova visoka
Krma široka
Na njemu
Štiva, vinći ,
Činbur, skala,
Oko ure
Il desete
Arival,
Koštal,
Cime hitil,
Skalu kalal,
Makine fermal.
Ki se skrcal?
Ča je donil?
Ki se ukrcal?
Ča je ponil?
Skalu dignul,
Zazvonil,
Zabukal,
Zašijal,
Za sobon,
Ostavil val,
Za puntu,
Figuricu,
Nestal.
Ruka se kalala,
Suza
Facoliću ostala.
Va portu,
Selu, dvoru,
Klancu, njivi,
Na taraci,
I na rivi
Bonaca
Je ostala.
SAMI
Zaljubili,
Oženili,
Va potribi
Dicu
Zgojili,
Sebi od ust
Zimali,
Po žurnadan
Škole in dali,
A pod starost,
Ko gujine
Prebiti,
Sami ostali.
KRUNICA
Momu ocu, dedu
Priko tarkije,
Meni do neba
Visoka je bila.
Da nebi pala
Za frontal
Se držala,
Na vratin od dvora
Glavu imala.
Naš i stričev dvor
Dilila,
Ravna, uska,
Tepla,
Mrzla,
Sura,
Od bituna bila.
Mater na njoj
Vriće, biljci,
Postirke, runa,
Gaćine, Krpine,
Latice, lubi
Sušila.
Otac
Konopi, stilju,
Guću, jaketu,
Ded
Facolić, kapu,
Baba
Sitnicu, kudilju
Ostavljala.
Stricu
Bukin, lula
Na njoj bi
Osvanula.
Ko prdac san bil
Nis ni hodil,
Za nju san se držal
Dok na
Vrata od dvora
Arival ne bi.
A kad san narasal
Na nju san se
Prtil, Priko nje
Skakal,
Po njoj
Hodil,
Na njoj
Sidil,
Stricen , strinon
Ćakulal
Vitalo ostavljal
Krunica
Još stoji,
A
Stric, strina,
Ded, baba,
Otac
Priko nje
Ne ćakulaju,
Sada su
Va raju
Za krunicu
Ne znaju.
LAKA TI NOĆ
Faljen isus
Mamo.
Ovde san.
Pletivo pusti,
Vrata zatvori,
Oganj potakni,
Vičeru spremi!
Moren
Na očevu
Katridu sest?
Moren zahumat?
Sviću nagorit?
Vrč natočit?
Zelje kušat?
Koricu posupat
Povi mi,
Ki je umrl?
Ki se oženil?
Ki se rodil?
Ki doma ostal?
Ki va
Svitu nestal?
Laštru ne
Zatvaraj!
Biljcen me
Pokri!
Misec
Nek svitli!
Ovca
Nek Bleji!
Odmori se.
Mirno spi.
Laka ti noć!
Noćas se
Ne budi.
SVIĆAR
Škuro je,
Tiho.
Svi spu.
Sviće na braku
Ko oči
Svitlu.
Za jednon
Moj otac
Pomalo piljka,
Huma, sidi
Muči.
Ča
Mu se ne spi?
Ča
Pod feral vidi?
U zoru
Mi još ćemo spat,
Njegova srića
Va kuneštrici
Pod skale će
Stat