Mirakul lunjskih maslina
Lun, najsjevernije mjesto otoka Paga, postaje sve poznatije po svojim maslinicima i maslinovom ulju. Gotovo svaka obitelj iz Luna i okolnih mjesta ima svoja stabla maslina, raštrkanih na sve strane, naslijeđenih od svojih prapradjedova. Među otprilke 80 000 maslina, koliko ih raste na otprilike 23 hektara, svojom posebnošću izdvaja se oko 1 500 stabala oblice, cijepljenih na divlju podlogu masline Olea oleaster. Jedinstvene svaka na svoj način i posve različite jedna od druge, srasle su sa kamenom kojim su okružene, kao da su oduvijek tu. A gotovo da i jesu, jer najstarija maslina broji 2000 godina.
Ta je tvrdnja rezultat istraživanja koju je godinu dana provodila grupa stučnjaka agronoma na čelu sa dr.sc. Karmelom Poštenjakom, profesorom na Visokoj šumarskoj školi u Karlovcu i osobom sa dugogodišnjim radnim iskustvom pri Šumarskom institutu u Jastrebarskom. Koristeći moderne tehnologije, proučavani su uzorci raznih debla masline i ono što su otkrili stručnjaci, potvrdilo je pretpostavke mještana, a to je da su lunjske masline jedne od najstarijih na svijetu. Sličnih nalazišta divljih maslina može se pronaći u još nekoliko zemalja, no nigdje nisu sačuvane u tolikom broju i u svojem prirodnom okruženju kao što su na Lunu, objasnio je dr.sc. Karmelo Poštenjak. “Na svijetu ima 7 svjetskih čuda, a ovi maslinici su nulto svjetsko čudo, sa tako održanim divljim maslinama, očuvanim od požara i inih ljudskih gluposti i devastacije. U okruženju čistog mora i surovog golog kamena, priroda je stvorila nešto što niti jedan ljudski genije ne bi mogo stvoriti. Ovaj maslinik raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu više nema ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. Kultivirana maslina ima širok prostor na kojem uspijeva, a divlja maslina kao šumska vrsta Mediterana, vazda zelena vrsta olea oleaster linea, ona je danas izuzetno rijetka. Što požari, što čovjek, sječa, kultiviranje, jednostavno ta vrsta nestaje. Ovako sačuvan maslenik upravo zbog tog je raritet”.
I baš to je ono što mnoge ljude privlači u lunjski kraj, da bar na neko vrijeme uživaju i opuštaju se u miru tisućljetnih stabala. Lunjske masline, ove divlje, u ovakvom su okruženju mediteranskog podneblja preživjele i dobro i zlo. Imate mnoštvo primjera gdje se točno vidi oblik rasta debla masline koje je uvjetovano tijekom stoljeća dominantnim vjetrom, velebitskom burom, koja je sukanjem razvila jednostranu krošnju masline, onda ju je vrtila dok ju nije posve izvrtila.” objašnjava K. Poštenjak, naglasivši kako je ovo divljenja vrijedan primjer dišpeta masline u prkosu svojem okruženju, kamenu, buri i čovjeku. Ta igra vjetra sa stoljetnim deblima razvila je kod svakog stabla neku specifičnu figuru, pa promatrajući te oblike, svaka maslina kao da priča svoju priču o borbi s burom.
Dio tog područja još je 1963. godine zaštićen i označen kao botanički rezervat, a na inicijativu nekolicine Lunjana i uz financijsku potporu Grada Novalje, kroz maslenik je uređen i makadamski put. O onom što bi dalje trebalo poduzeti, K. Poštenjak ima jasnu viziju “Ovaj maslenik ne smije se iskoristiti za nečiji osobni materijalni probitak, već ga se mora oteti zaboravu i zaštititi. On je bio u jednoj strašnoj devastacijskoj fazi izvrgnut svakog trenutka željama čovjeka za nekakvom materijalnom koristi i to je ono od čega ga treba štititi. Mora ga se ostaviti takvog kakav jest,a posjetioce koji dođu uživati u njegovoj opuštenosti, treba na najjednostavniji način, sa nekom kratkom natuknicom ili brošuricom edukativnog sadržaja, upoznati sa ovim maslinama.”
S takvim se stavom slaže i Želimir Badurina, vlasnik Uljare Lun i predsjednik organizacijskog odbora Lunjske maslinade, manifestacije na kojoj je izložena čitava ova studija o starosti lunjskih maslina. Prema njegovom mišljenju, maslinari su krenuli putem čiji je konačni cilj prezentiranje i vrednovanje lunjske maslinade i maslinovog ulja kao istinskog i kvalitetnog, te okrupnjavanje proizvodnje sa planom izlaska na tržište pod zajedničkom etiketom. Da bi se to postiglo, neophodna je edukacija maslinara koja se provodi upravo putem seminara u sklopu manifestacije Lunjska maslinada. Dokaz da mišljenje i savjeti struke nailaze na plodno tlo, pokazuje i primjer mladog maslinara Branimira Badurine, koji učeći od svog oca, iskustvo proizvodnje maslinovog ulja stječe od malih nogu. Kada je prvi put poslao ulje pred ocjenjivački sud, tada nije osvojio nijednu medalju. Usavršavajući preradu maslina, jer je počeo sa dnevnom preradom friških maslina, za razliku od onih koje se čuvaju u moru, njegovo ulje je idućih godina nagrađeno zlatnom medaljom, zatim srebrnom, pa brončanom medaljom. Branimirov primjer nije jedini, jer na Lunu ima sve više mladih koji se odluče baviti proizvodnjom ulja i u tome se ne boje napraviti korak dalje, uz prihvaćanje savjeta stručnjaka i nekih novih standarda prerade maslina.